Načela (elementi) kompozicije

• Ravnoteža
• Stabilnost
• Dominanta
• Čvrstoća
• Čistoća
• Prostornost
• Harmonija
• Kontrapunktacija

Ravnoteža je usklađenost lijeve i desne strane na likovnom djelu. Može biti formalna (simetrija) i neformalna (usklađenost nejednakih strana). Formalna ravnoteža se često koristi u arhitekturi, dizajnu, grbovima, zastavama itd. Male razlike u simetriji zanemarujemo, pa tako kažemo da je hrvatski grb u formalnoj ravnoteži. 

U neformalnoj ravnoteži usklađujemo nejednake strane držeći se principa likovne "težine", složenosti ili uočljivosti nekog objekta ili likovnog elementa. U principu onaj element koji više privlači pozornost je likovno teži pa ga "treba" u manjoj količini da bi uspostavio ravnotežu s likovno lakšim predmetom.

Ježić na slici uspostavlja ravnotežu s velikim plavim pravokutnikom isto kao što bi u stvarnosti kilogram olova uspostavio ravnotežu s kilogramom perja.
Drugi princip uspostavljanja ravnoteže je kada na klackalici sjedi debelo i mršavo dijete. Da bi se uspostavila ravnoteža debelo dijete mora sjediti bliže sredini, a mršavo bliže kraju klackalice.

 Ono što je likovno teže mora biti bliže sredini. To koristimo kada na primjer ne možemo promijeniti veličinu objekta. Ako crtamo portret iz profila onda ne smijemo lice koje je likovno teže od potiljka napraviti manje (jer bi glava izgledala deformirano) nego lice postavimo bliže sredini, a potiljak bliže kraju.

Kod ravnoteže boja jača ili teža je jarko crvena od blijedo plave pa crvene treba manje (po površini) kako bi uspostavila ravnotežu s velikom plavom.

 Težina može biti određena i po simboličnom značenju ili značaju. Na primjer čovjek je manji i "jednostavniji" od grupe drveća, ali za nas, ljudska bića daleko više privlači pozornost nego treća bukva s desna.

Kompozicija

Kompozicija je sastav ili složaj likovnoga djela. To je uređeni skup unutar zatvorenih odnosa koji daje jedinstvo.

Jedinstvo je osnovni smisao kompozicije. Kao što u glazbenoj kompoziciji kada čujemo ton koji je pogrešno odsviran i koji odstupa od jedinstva melodije imamo neugodan osjećaj kao da nam para uho, tako i u likovnoj kompoziciji svi elementi moraju biti usklađeni kako bi se ostvarilio jedinstvo.

U željezničkoj kompoziciji svi vagoni moraju biti zakačeni jedan za drugoga kako bi se ostvarila kompozicija, vagoni koji su odvojeni i razbacani po različitim dijelovima pruge ne čine kompoziciju. 

U glazbenoj kompoziciji to je niz tonova različite visine i trajanja koji doživljavamo kao cjelinu - melodiju. Dakle opet se radi o cjelini ili jedinstvu.

Kada govorimo o zatvorenim odnosima mislimo na format slike ili drugog umjetničkog djela. Većina elemenata kompozicije i rasporeda likovnih elemenata se odnose na zadani format. Najlakše je to objasniti na primjeru. Jedan od elemenata kompozicije je ravnoteža, a ona je odnos lijeve i desne strane likovnog djela. Kako bi znali što je lijeva a što desna strana, odnosno gdje je sredina moramo imati zadani okvir ili format. U likovnim načinima izražavanja na plohi to je odmah jasno jer je djelo zatvoreno svojim formatom papira ili slikarskog platna. Kod kiparskog djela to je malo teže odrediti ali u biti je prostor u kojem se nalazi kip. Na primjer kip može biti u niši neke građevine, u parku, na trgu ili u vitrini. Svaki kip zapravo zauzima neki prostor koji je određen krajnjim točkama kipa i njihovom neposrednom okolinom. Kompozicija se uvijek odnosi na taj zadani prostor likovnog djela kao što se i glazbena kompozicija odnosi na svoje određeno trajanje, planiran početak i kraj.
Kompozicija je skup likovnih elemenata uređenih po određenim pravilima likovne kompozicije. Likovni elementi su slično kao i kemijski elementi osnovni gradivni (oni od kojih se gradi) dijelovi likovnog djela. To su:
Točka
Crta
Boja
Ploha
Površina
Prostor
Volumen

Likovna umjetnost

U biti ne znamo što je likovna umjetnost odnosno što je umjetnost uopće i to u smislu definicije. Jednostavno ne postoji definicija umjetnosti i vjerojatno neće nikada ni postojati. 

Ono što možemo učiniti je odrediti ili pobrojati neka pravila koja se koriste u likovnoj umjetnosti kako bi lakše razumjeli umjetnost.

Kako bi umjetnost funkcionirala moraju postojati tri čimbenika:

• autor,
• djelo i
• promatrač (publika).

Autor mora biti ljudsko biće. Na taj način isključujemo prirodne pojave ili formacije iz pojma umjetnosti. Ova odrednica je povezana s estetikom. Estetika je dio filozofije koja se bavi proučavanjem umjetnički lijepog. I sama riječ umjetnost upućuje na to da se bavimo samo umjetnim tvorevinama, a ne prirodnim ljepotama. To ne znači da ono što je prirodno lijepo nema utjecaj na umjetnički lijepo. Naprotiv, ali o tome će biti riječi kasnije.

Djelo, u smislu materjalizacije ideje autora, mora postojati kako bi za nešto rekli da je umjetnost. Bez obzira što je za umjetnost najvažnija ideja autora, dok se ona ne realizira u nekom materjalu to nije umjetnost.  

Promatrač ili publika  je ključna za ostvarenje umjetnosti. Pojednostavljeno to znači: kada bi umjetnik napravio neko djelo, a zatim ga odmah uništio to ne bi ni bilo umjetničko djelo jer ga nitko nije doživio. Ovo nam je važno jer preko doživljaja publike najbolje možemo analizirati umjetnost.